IZGUBLJENA ENKI-eva KNJIGA Zecharia Sitchin UVOD Prije nekih 450 000 godina,astronauti su došli s druge planete na Zemlju u potrazi za zlatom. Raspršili su se na jednom je zemaljskih mora,prešli su na obalu i uspostavili Eridu, “ dom faraona“. Vremenom se početni smještaj proširio na cijeli zemlju sa kontrolnim centrom, svemirskim stanicama,radnjama u rudnicima pa čak i stanicom za Mars. Zbog manjka ljudske snage,astronauti su zaposlili genetičare da stvore primitivne radnike- Homo Sapiens. Poplava je katastrofalno pomela zemlju i to je zahtijevalo novi početak, astronauti su postali bogovi,pomagali su ljudskoj civilizaciji i učili ju da štuje. Tada,prije otprilike 4000 godina,sve što su postigli uništili su velikim katastrofama posjetioci koji su došli na zemlju,koji su bili suparnici i počeli rat. Ono što se događalo na zemlji,a posebno događaje od početka civilizacije sredio je Zacharia Sitchin u svojim Zemljanim kronikama, iz Biblije,izračuna,drevnih mitova i arheoloških otkrića. Ali što je prethodilo događajima na zemlji – što se događalo na planeti astronauta zvanoj Nibiru? Što je uzrokovalo ovakva svemirska putovanja,potrebu za zlatom i stvaranjem čovječanstva? Koji osjećaji,uvjerenja,morali (ili manjak) su motivirali na ovakve božanstvene i svemirske legend? Kakvi su bili odnosi koji su uzrokovali napetost između starih i mladih,između onih koji su došli s s Nibiru i onih rođenih na Zemlji? I do koje mjere je bilo prošireno to što se dogodilo određeno sudbinom - sudbinom čiji ključ prošlosti drži ključ budućnosti? Zar ne bi bilo prikladno gdje je jedan od ključnih svjedoka,očevidac,i onaj koji može razlikovati između vjere i sudbine,da je bilježio kako i kada i gdje i zašto su sve prve stvari možda i posljednje? Ali to je točno ono što su neki od njih i učinili;a najvažnije među njima je bio je vođa koji je naredio prvoj grupi astronauta da dođe na Zemlju. Učenici i teolozi sada shvaćaju da se biblijske priče o nastanku.priče o Adamu i Evi,rajskom vrtu, babilonskoj kuli temelje na tekstu dolje napisanom koji prije nekoliko tisuća godina u Mezopotamiji,a posebno u Sumeru i oni jasno tvrde da je njihovo znanje o prošlim događajima-mnogo i iz vremena prije ljudske civilizacije,iz pisanja Anunnakija („oni koji su s neba došli na zemlju“)-drevnih Bogova. Kao rezultat arheoloških otkrića u ruševinama drevnim civilizacija nađen je velik broj dokumenata; otkrićima je također utvrđeno postojanje nestalih tekstova zvanih – izgubljene knjige – koje su ili spomenute u u otkrivenim tekstovima ili se može zaključiti iz takvih tekstova ili je utvrđeno da postoje jer su kategorizirane u kraljevskoj ili hramskoj knjižnici. Ponekad su „tajne Bogova“ djelomično otkrivene u epskim pričama poput „Epa o Gilgamešu“ ili tekst poznat pod imenom „Atra Hasis“.u kojem je opisana pobuna Anunnakija koji su se mučili u rudnicima zlata koja je vodila do stvaranja primitivnih radnika . S vremena ne vrijeme,vođe astronauta su sami skladali,nekad su diktirali tekst odabranom pisaču,poput teksta „ERRA EPOS“, u kojem su jedan ili dva Boga,koji su uzrokovali nuklearnu katastrofu prebacivali krivnju na svoje protivnike. Ponekad je i Bog sam pisao poput „Thotove knjige tajni“ (egipatski Bog znanja) koju je Bog sakrio u tajne odaje. Kada je Gospodin Bog Yahve,prema Bibliji,svojim odabranima dao svoje zapovijedi,prvo su bile napisane Njegovom vlastitom rukom na dva komada stijene koje je dao Mojsiju na gori Sinaj. Kada je Mojsije bacio kamen razbio ga,napisao je zamjenski set vlastitom rukom na kamenu,kada je ostao na planini 40 dana i 40 noći i bilježio Gospodnje diktirane riječi. Da priča nije bila zabilježena na papirusu, iz vremena egipatskog kralja Khupu (Keops) vezana za „Thotovu knjigu tajni“,nikad ne bi otkrili postojanje te knjige. Da nije bilo biblijskih naracija nikad ne bi otkrili postojanje božanskih setova i njihovo značenje,bili bismo samo tijelo „izgubljene knjige“ čije postojanje nikad ne bi bilo otkriveno. Isto tako je bolna činjenica da u nekim primjerima znamo da su neki tekstovi postojali,ali nismo upoznati njegovim sadržajem. Tako je i u primjeru vezan za „knjigu jehovinih ratnika“ i „knjigu pravednih“. U najmanje 2 primjera se možemo vidjeti da je biblijski pripovjedač bio upoznat s postojanjem starijih knjiga tekstova. U 5.poglavlju „knjige postanka“,piše da je ovo knjiga Adamovog toledotha ( riječju toledoth se podrazumijeva razvoj,ali točnije značenje riječi je „povijesno ili genetski zapisi). Slijedeći slučaj je u 6. poglavlju Knjige postanka“ gdje događaji vezani za Nou i potop počinje riječima : “ ovo je Noin toledoth“. Zaista djelomične verzije knjiga koje su poznate kao „knjige o Adamu i Evi“,opstale su tisućama godinama u armenijskom,slavenskom,sirijskom i etiopijskom jeziku, a „KNJIGA ENOCHA“ ( jedna od takozvanih knjiga koja nije uključena u popis knjiga Biblije) sadrži segmente koje sljedbenici smatraju dijelovima mnogo ranijih knjiga o Noi. Smatra se da je to jedna od nestalih knjiga iz najpoznatije aleksandrijske knjižnice iz Egipta,uspostavljenu od Ptolomeja nakon Aleksandrove smrti 323.god pr.kr..Rečeno je da je u toj knjižnici bilo sadržano više od pola milijuna knjiga,zapisa,tekstova (na glini,kamenu,papirusu,pargamentu). Velika knjižnica u kojoj su se sakupljali učenici kako bi učili i skupljali znanje,bila je spaljena i uništena u ratovima koji su trajali u razdoblju od 48. pr.kr pa sve do arapskih pohoda 642.god. Jedino što je ostalo su prijevodi prvih 5 izdanja hebrejske biblije na grčkom,a neki dijelovi fragmenata su ostali kod učenika navedene knjižnice. To je jedino što znamo da su drugi kralj Ptolomej osnovao komitet cca 270. pr.kr. i egipatski svećenik kojeg su Grci zvali Manetho zajedno sakupljali povijest i pretpovijest Egipta. Prvo Manetho je pisao samo o tamošnjim Bogovima,tada o polu-bogovima i na kraju cca 3100 god pr.kr. pr.kr počinje dinastija faraona. Vladavina bogova,o kojima je on pisao, počela je 10 000 godina prije potopa i nastavila se tisućama godina kasnije,slijedeći periodi svjedoče o bitkama i ratovima između Bogova. Čak je i došlo i u azijskom području, koje je palo pod ruke generala Seleucosa njegovih nasljednika,došlo je do slične situacije kako bi spriječili Grke da bilježe događaje iz prošlosti. Zaštitnik Babilonaca Bog Marduk,Berossus koji je imao pristup glinenim zapisima iz knjižnica čija je jezgra bila u hramskoj knjižnici Harrana ( sada na sjevero-istoku Turske) zapisao je u 3 sveska povijest Bogova i početak čovječanstva-432 000 godina prije poplave kad su Bogovi došli s neba. Slušajući imena i područja prvih 10 komandanata , Berossus, izjavio da je prvi vođa obučen kao riba,došao iz mora na obalu. To je onaj koji je stvorio čovječanstvo i njegovo ime na grčkom je bilo Cannes. Oba svećenika su tada bilježila podatke o Bogovima koji su sišli na zemlju,njihovo naseljavanje na zemlji i o katastrofalnoj poplavi. U sačuvanim komadićima fragmenata (iz drugih privremenih zapisa) iz 3 sveska Berossus je izrazito izvještavao o zapisima prije velike poplave – zapisi u kamenu su bili sakriveni u drevnom gradu zvanom Sippar, jednom od originalnih gradova koje su podigli drevni Bogovi. Iako je Sippar, kao i drugi gradovi koje su digli drevni Bogovi, bio poplavljen i uništen poplavom, zapisi o tome postoje u ljetopisima asirskog kralja Ashurbanipala , (668-633 pr.kr). Kada su arheolozi sredinom 19.st, otkrili drevni asirski grad Nineveh-koji do tada bio poznat samo iz drevnih zapisa,otkrili su ruševine palače,knjižnicu s ostacima oko 25 000 napisanih zapisa u glini. Kolekcionar drevnih zapisa Ashurbanipal napisao je u svojim ljetopisima : “Bog zapisa me blagoslovio darom znanja njegovog umijeća;bio sam iniciran u tajna pisanja;čak mogu čitati i sumerske zapise;razumijem značenje riječi napisanih u kamenu iz dana prije velike poplave“. Sada je poznato da je sumerska civilizacija (današnji Irak) bila u punom cvatu gotovo tisućama godina prije doba faraona u Egiptu, a kasnije i Indija. Također je poznato da su Sumerani bili prvi koji su pisali ljetopise i priče o ljudima i Bogovima,iz kojih su svi drugi ljudi uključujući i židove,pisali priče o postanku,o Adamu i Evi,potopu,babilonskoj kuli i ratovima i ljubavi Bogova kao što se vidi u zapisima grka,indo-europljana… Svim tim davno napisanim tekstovima izvor su bili još ranije napisani tekstovi-neki su nađeni,a neki izgubljeni. Ne tisuće,nego deseci tisuća glinenih zapisa su bili otkriveni u ruševinama Bliskog istoga. U mnogima su bili opisani aspekti svakodnevnog života poput trgovanja, radnika, bračni ugovori…. Ostali koji su uglavnom bili nađeni u knjižnicama iz palača sadrže ljetopise kraljeva,;pa ipak ostali otkriveni u ruševinama hramskih knjižnica sadrže skup pravilnika,tajne literature koji su bili napisani na sumerskom jeziku,a kasnije prevedeni na akadijski,a kasnije na druge drevne jezike. I čak u tim tekstovima napisanim prije 6 000 godina, spominju se izgubljene „knjige“ (tekstovi napisani na glinenim pločama). Gotovo nevjerojatno, tako reći, u nađenim spisima sreća ne prenosi čuda- nalazi u ruševinama drevnih gradova i njihovim knjižnicama su zapisi u glini s puno informacija o razdoblju prije potopa,vođama i njihovim područjem prije 432 000 godina o kojoj Berossus govori. Poznat kao sumerski kralj List ( izložen u asmoleanskom muzeju, Oxfordu i Engleskoj),u nekoliko njihovih verzija nema sumnje da su sumerski sakupljači imali pristup ranijim uobičajenim ili tekstovima zakonika. Zajedno s drugim jednakim drevnim tekstovima, otkrivenih u različitim stanjima očuvanja, žestoko sugeriraju na originalne bilješke Dolaska,kao i događaja koji su uslijedili. Vođe, ključni svjedoci, očevidci. Onaj tko je bio očevidac svih tih događaja i zaista ključni sudionik u njima, bio je vođa koji je došao s prvom grupom astronauta. U to doba njegovo ime kojim su ga opisivali bilo je E.A. “onaj čiji dom je voda“. On se razočarao komandom misije na zemlji koju je dao svom polu-bratu EN.LIL-u („gospodar zapovijedi“), poniženje je ublaženo kad je imenovan EN.KI („gospodar zemlje“). Maknuvši se od gradova Bogova i njihovih svemirskih postaja u E.DIN-u (Eden),da bi nadzirao iskop zlata u AB.ZU-u (sjevero-istok Afrike) ,EA /ENKI je bio najveći znanstvenik koji je ujedno i naselio ta područja. I tada su se Anunnakiji došli mučiti i raditi u rudnicima zlata,a on je rekao :“ Ne više!“,on, ENKI je bio taj koji je shvatio da potrebnu ljudsku radnu snagu može napraviti genetskim inžinjeringom. I tako je stvorio Adama (u doslovnom prijevodu „onaj sa zemlje“), kao hibrid Adam se nije mogao množiti,događaji iz Biblije o AdamU i Evi u rajskom vrtu bilježe slijedeći ENKI-ev genetski pothvat,dodao je dodatne hormone potrebne za seksualno rađanje,stvaranje. I kada je čovječanstvo postalo obilnije,čija budućnost je postala upitna,a on, ENKI je spriječio ENLIL-ov plan da uništi ljude poplavom-događaji čiji heroj opisan u bibliji je bio Noa i Ziusudra opisan u ranijim originalnim sumerskim tekstovima. Prvorođeni sin vladara Nibira ANU-a, EA/ENKI je bio vrlo iskusan i upućen u svoj planet Nibiru i upoznat prošlošću stanovnika. Kao izvrstan znanstvenik, najvažnije aspekte svog naprednog znanja podijelio je s drugim Anunnakijima,a posebno svojim sinovima Marduku i Ningishziddi ( koji su kao egipatski Bogovi,veoma obožavani, bili poznati pod imenima Ra i Thot ). Ali On je također i sa čovječanstvom podijelio svoje aspekte naprednog znanja, učeći odabrane „tajnama Bogova“. U najmanje 2 primjera odabrani su zapisivali (jer im je tako bilo naređeno) božanska učenja koja su ostala ostavština ljudima. Jedan,imenom Adapa,koji je vjerojatno bio ENKI-ev sin s ljudskom ženom, poznat je po tome što je napisao knjigu imena “Zapisi vremena“- jedna od najranije izgubljenih knjiga. Drugi, zvan Enmeduranki,je vjerojatno prototip biblijskog Enocha ,bio je odveden u nebo jer je svom sinu povjerio knjigu božanskih tajni, a iz te priče je vjerojatno nastala biblijska Knjiga Enocha. Iako je bio prvorođeni ANU-ov sin,nije mu bilo namijenjeno da preuzme očevo prijestolje Nibira. Kompleksna pravila uspjeha,koja su se odrazila na zamršenu povijest Nibiranca, oni su odlučili tu privilegiju dati ENKI-evom polu-bratu ENLIL-u. trudeći se da riješe ovaj gorak konflikt,braća ENKI i ENLIL oboje su poslani na misiju na planet Zemlju u potrazi za zlatom koje im je trebalo za stvaranje štita na Nibiru radi očuvanja vlastite planete zbog nestabilne atmosfere. Ono što je konflikt učinio još gorim, bila je prisutna i njihove polusestra Ninharsag (glavna liječnica Anunnakija) koja je također bila na zemlji,je to što je ENKI odlučio spriječiti ENLIL-ov plan da poplavom uništi čovječanstvo. Svađa se nastavila,čak i na njihovoj djeci i unucima;zapravo na svima njima,a posebno onima rođenima na zemlji koji su bili suočeni gubitkom dugovječnosti koju su Nibiranci proširili orbitom radi vlastite agonije i oštrih ambicija. Sve to je došlo dovelo do kulminacije u zadnjem stoljeću trećeg tisučljeća pr.kr. kada je Marduk ( ENKI-ev prvorođeni sin) tvrdio da on,a ne ENLIL-ov prvorođeni sin Ninurta treba naslijediti Zemlju. Žestoke svađe koje su uključivale i nekoliko ratova,dovele su i do upotrebe nuklearnog oružja;rezultat toga je bio predaja krune po naslijeđu.. Inicijacija odabranih koji su čuvali „tajne Bogova“ obilježio je početak svećenstva koji su bili posrednici i veza između Bogova i ljudi,prijenosnici Božjih riječi zemaljskim smrtnicima. I kako je samo čovječanstvo bilo uvučeno u ratove bogova, bili su prisiljeni birati stranu.,proročanstva su počela igrati svoju ulogu. Zaista,takvi božji glasnici su nagovještali što dolazi. Nabih,kako su zvali prvorođenog Mardukovog sina Nabu je u ime svog prognanog oca Marduka pokušavao uvjeriti čovječanstvo da znakovi s neba govore o dolasku nadmoćnog Marduka. Ovaj događaj je izoštrio svjesnost ljudi da moraju znati razlikovati vjeru od sudbine. ENLILOVA,a nekad i ANU-ova objava koja je bila neupitna je sada postala subjektom različitosti između NAM-ine sudbine kao planetarne orbite čiji smjer je bio određen i nepromjenjiv i NAM.TAR čija je sudbina doslovno mogla biti slomljena uništena,nije radi vjere. Pregledavajući i prisjećajući se slijeda događaja i kad povučemo paralelu između onog što se događalo na Nibiru i što se događalo na Zemlji,ENKI i ENLIL su počeli primjenjivati filozofiju sudbinskog utjecaja koja nije mogla biti izbjegnuta,a koja je bila samo posljedica dobrog ili lošeg odabira i slobode izbora. Ishod nije mogao biti predviđen,tvorac je mogao ostati nikad viđen,posebno zato što sve planetarne orbite bile kretale u ciklusima.;ako ,ono što je bilo bude opet i ako one prve stvari bude ujedno i zadnje . klimatski događaji radi nuklearnog uništenja izoštrili su duše tražeći vođu među Anunnakijima i rasla je potreba da se ljudima objasni zašto je došlo do tog događaja. Da li je bilo suđeno ili su tu odluku donijeli Anunnakiji? Tko je bio odgovoran,dal se na nekog moglo računati? Na sastanku Anunnakija jednog dana mira,ENKI je ustao sam protiv upotrebe zabranjenog oružja. ENKI-u je bilo izuzetno važno da patnicima objasni preokret događaja kojim su vanzemaljci koji su došli s dobrom namjerom,na kraju završili uništavanjem. I tko je osim EA/ ENKI-a bio prvi očevidac svih događaja,koji je bio najkvalificiraniji da prepriča prošlost,kako bi budućnost mogla biti božanstvena? A najbolji način da to ispriča svima je naći osobu kojoj je osobno sve izdiktirao. I ta duga autobiografija je otkrivena u knjižnici u Nippuru koja citira ENKI-a riječima: “kad sam došao na zemlju,bilo je toliko poplava I kad sam se približio, zelene livade, Mnoštva brežuljaka dignuti su mojom naredbom Na čistini sagradio sam svoju kuću I dao sam joj prikladno ime“ Dugi tekst nadalje opisuje kako je ENKI tada dodijelio zadatke svojim pomoćnicima poslavši ih na misiju na Zemlju. Brojni daljnji tekstovi opisuju razne aspekte ENKI-eve uloge u daljnjem razvoju potrebom za završetak ENKI-jeve priče;one uključuju pripovjedi, „Ep o postanku“ gdje se nalazi ENKI-ev vlastiti tekst koji učenici nazivaju „Porijeklo Eride“. Oni uključuju detaljan opis stvaranja Adama. Oni opisuju kako su drugi Anunnakiji,muški i ženski, došli ENKI-u u njegov grad Eridu tražeći od njega da im da disk s podacima za dekodiranje svih aspekata civilizacije;također uključuju tekstove o ENKI-evom privatnom životu i osobnim problemima poput priče o njegovom pokušaju da mu vlastita polusestra Ninharsag rodi sina, o njegovim promiskuitetnim vezama s Božicama i ljudskim ženama i o posljedicama toga. Atra Hasis tekst ukazuje na ANU-ove pokušaje da pomiri žestoke protivnike,braću ENKI-a i ENLILA-a tako što je svaki od njih dobio dio Zemlje kojom će vladati i tekst bilježi događeje koji su prethodili velikoj poplavi,raspravama Bogova na koncilu o sudbini čovječanstva,ENKI-evom utjecaju poput priče o Noinoj arci-priče poznate samo iz Biblije do tad kad nije otkrivena originalna mezopotamijska verzija nađena u glini-Ep o Gilgamešu. zapisi Sumerana i Akadijaca,knjižnice babilonskih i asirskih hramova,te njihovo mitovi su zapisani kao pripovjedi po sjećanju događaja između Bogova i ljudi. Prvi koji je taj materijal iznio u javnost jest Zecharia Sitchin kako bi ponovo iznio ENKI-eve autobiografske memoare i precizna proročanstva vanzemaljskih Bogova. Predstavljeni tekst je ENKI osobno diktirao svom odabraniku,“Knjiga svjedočanstva“ kojoj je bila namjena da bude otkrivena u prikladno vrijeme,daje instrukcije iz AL YILWAH-a proroku Isaiahu (7.st.pr.kr.) Dođi sada I zapiši na zapečaćenu glinu Ugraviranu u knjigu Neka to budu svjedočanstva do posljednjeg dana Svjedočanstva za sva vremena Isaiah 30:8 U prošlosti ENKI osobno je prorekao budućnost. Uz napomenu da su Anunnakiji, koji su sve radili vlastitom voljom,bili stručnjaci po pitanju njihovih vlastitih vjera (i vjera čovječanstva) dali put,na kraju,za shvaćanje da je sudbina,kad je sve rečeno i učinjeno,određena slijedom događaja; i stoga-kako židovski proroci kažu „prve stvari će biti i posljednje stvari“ Bilješke događaja koje je sam ENKI izdiktirao, postaju temelj proročanstva,a prošlost postaje budućnost.